Bašćanska ploča i njene tajne

Na više otoka Jadrana postoje tragovi starih naroda,
a među njima je i Krk, na kojem se nalazi jedan od
brojnih spomenika kulture.
To je bio glavni razlog izleta sljedeći dan, cestom
prema istoku, a zatim prema jugu ali ne na križanju za
Staru Bašku nego na sljedećem prema Baškoj.
Putujući kroz kamenito brjegovito područje, prije
ulaska u zelenu dolinu, smještenu između dva dugačka
stjenovita brijega, nalazi se izvor vode koji je vrlo
rijedak na otocima. Nekoliko kilometara dalje,
oko kilometar pred Baškom, nalazi se malo naselje
Jurandvor sa starom crkvicom, kod koje smo krenuli
u obilazak...

Prvo ću naglasiti da je ovo najduža tema na blogu, a
zbog povezanih detalja, nije se mogla skratiti, zato...
Slijede dva opisa...,jednostavan...za čitatelje kojima
odgovaraju kraći tekstovi,
i složeniji...za čitatelje koje zanima više detalja, pa i
onih još neobjavljenih.

JEDNOSTAVAN OPIS:
Tu je pronađen, pred oko 900 godina glagoljicom u
kamenu pisan najstariji pravni dokument na tlu
Hrvatske...Baščanska ploča.
Dobila je ime po obližnjoj, od Jurandvora puno većoj,
poznatijoj Baškoj. Poslije gledanja video zapisa u
muzeju i objašnjavanja vodiča na četiri do pet jezika,
ovisno o trenutačnom broju i sastavu posjetitelja,
razgledali i ostatke malog naselja iz tog doba. U crkvi
se nalazi identična kopija originalne ploče izložene
u zagrebačkom HAZU. Zbog djelomične oštećenosti,
ne može se potvrditi cjelokupan sastav slova, ali je
dovoljno pisanih podataka koji objašnjavaju da je
kralj Zvonimir darovao zemljište za gradnju crkve.

SLOŽENIJI OBUHVATNIJI OPIS:
U crkvi Svete Lucije, zaštitnice vida, pronađena je...
Baščanska Ploča, najstariji pravni, pred oko 900 godina
pisani dokument u kamenu, kojim se dokazuje da
je taj dio otoka Krka pripadao Hrvatskoj, a ne
Bizantskom carstvu, kako se navodi u dokumentima.
Oko dvadesetak godina kasnije, gubi se samostalnost
Hrvatske, dok o pravim razlozima nema zapisa.
Nekad smo o kamenoj Bašćanskoj ploči učili kao o
najstarijem najvećem nađenom, u glagoljici pisanom
dokumentu. Zbog političkog i planskog usmjerenja
bivše države, zanemarile su se pojedinosti, kao što je
sadržaj natpisa. Naime na ploči se spominje kršćanska
vjera, sveci, crkva, kralj i svećenici, što se nikako nije
uklapalo u ideju komunizma, i zato se takve i slične
stvari nisu isticale, a do 1971 godine, iako povijesno
značajna, ta ploča nije bila dio školskog gradiva.

Da ta ploča osim standardnih i poznatih činjenica može
pokazati i više drugih značenja, slijedi...

Znači, ta ploča pored potvrde da je pismenost u Hrvata
trajala najmanje oko 900 godina, istina nedovoljno
rasprostranjena, dokazuje da je određeno područje
Hrvatske imalo svoga kralja sa sjedištem u Kninu,
što je dokaz da su Hrvati imali svoju kakvu takvu
državu, više stotina godina prije pojave takozvanih
otaca Hrvata, koje bi se moglo nazvati inicijatori
a ne stvoritelji hrvatstva. Pošto je za sada narod
osnova postojanja nekog društva sa glavnim
ciljem da čuva svoju zemlju na granicama, od bilo
kakvog uništavanja ili zapuštanja, organizira si dobru
suradnju i zdravu ekonomiju, pravdu i jednakost za
sve državljane, te dobre odnose sa susjedima, ta bit
naroda se nikako ne treba zanemariti.

Dakle, na ploči stoji natpis o darovnici kralja Zvonimira,
uz prisutnost nabrojanih svjedoka i izjava da je na
tom mjestu napravljena crkva Svete Lucije i da je
svećeniku pri gradnji pomagalo devetoro braće,
iz čega je jednom prilikom pronikla izreka
"složna braća, kuću grade".
Na ploči je i natpis da svatko tko osporava napisano,
neka je proklet od Boga i dvanaest apostola i četiri
evanđelista i Svete Lucije, što govori da je taj put
kršćanstvo bilo važan čimbenik u društvenim krugovima.
Još jedna zanimljivost...kralj Zvonimir je spomenuto
zemljište darovao Svetoj Luciji, jer je vjera učila da
svećenici ne mogu posjedovati zemlju, nego je samo
koristiti i čuvati, odnosno biti njeni upravitelji u ime
svetaca. Na ploči je i naznaka da je natpis pisao jedan
od tadašnjih svećenika, što je potvrda da su svećenici
u to doba bili među rijetkim pismenim žiteljima.

Pored spomenute ploče, postoji pretpostavka o
postojanju još jedne kamene ploče sa natpisom, od
koje je ostalo samo četiri manja komada, a jedan od
tih nestao.
Po logičnom slijedu i navodu da je darovano zemljište,
a na ploči napisano da je izgrađena crkva, pa i
procijenjena godina nastanka ploče poslije smrti
kralja Zvonimira, govori da je darovanje zemljišta
zapisano na papir najmanje nekoliko godina prije
nastanka ploče, ali takvi dokumenti iz tog doba često
bijahu uništeni, za razliku znakova uklesanih u kamenu.

Ta Baščanska ploča je stajala stoljećima kao pregrada
u crkvi, da bi se zbog nečega pomakla i našla na tlu.
Pošto je nekoliko krajnjih dijelova bilo slomljeno,
može se pretpostaviti da je pala nenamjerno.
Postoje dva podatka od kojih jedan navodi da je ploča
spuštena krajem 15-og stoljeća, a drugi da je ploča
promijenila mjesto oko 1750-e godine, a to se može
povezati sa činjenicom da je spomenute godine na
Kvarnerskom području bio jak potres, što je moglo
uzrokovati rušenje ploče zbog njenog položaja.
Zbog dimenzija oko 200 x 100 cm pretpostavljalo se
da se radi o nadgrobnoj ploči.
Pažnju stručnjaka za stare zapise je privukla sredinom
19-og stoljeća, kada se ujedno počela buditi nacionalna
svijest u Hrvatskoj, a podatak o tom nerazjašnjenom
zapisu, prvi od više znanstvenika za znanost je
objavio Ivan Kukuljević, koji je tada uspio pročitati samo
nekoliko riječi, kao na primjer "opat" i "sveta Lucija".

Kasnije su pri pokušaju odgonetke zapisa sudjelovala
tri svećenika sa Krka, da bi njihovo oduševljenje bilo
neizmjerno kada su uspjeli pročitati:
"Zvonimir, kralj hrvatski", kako navodi u svojim
zapisima najčitaniji među njima Ivan Crnčić. Naime
tim otkrićem se otvorila nova povijesna spoznaja o
postojanju nekadašnje Hrvatske države, koja je u
doba spomenutih svećenika, ali i stoljećima prije bila
u okvirima ili zajednici drugih imperijalističkih država.

Prijevod iz glagoljice i starog hrvatskog jezika:
Ja, u ime oca i Sina i Svetoga Duha. Ja
opat Držiha pisah ovo o ledini koju
dade Zvonimir, kralj hrvatski u
dane svoje svetoj Luciji. Svjedoče
mi župan Desimir u Krbavi, Martin u Li-
ci, Piribineg u Vinodolu i Jakov na otoku.
Da tko poreče, neka ga prokune i Bog i 12 apostola
i 4 evanđelista i sveta Lucija. Amen. Neka onaj
tko ovdje živi, moli za njih Boga. Ja opat Dobrovit
zidah crkvu ovu sa svoje dev-
etero braće u dane kneza Kosmata koji je vl-
adao cijelom Krajinom. I bijaše u te dane Mi-
kula u Otočcu sa svetom Lucijom zajedno.

Osim što je Bašćanska ploča našla mjesto i u glazbenom
svijetu, postoji i utemeljena pretpostavka da je dijelove
područja u kojem se ploča nalazi opisao i Dante u
zadnjim dijelovima svoje "Božanske komedije".
Naime, Dante je početkom 14-og stoljeća proputovao
područjem Hrvatske i Bosne, da bi nakon Dubrovnika i
obilaska nekoliko gradova i otoka srednje Dalmacije,
svoje duže proputovanje završio na Krku i području
Bašćanske ploče, vidjevši je, kako navodi tada
njegov iskusni učeni vodič biskup Augustin Kažotić.

Zahvaljujući svojoj težini od oko 800 kilograma,
ostala je toliko vremena na podu crkve. Ne samo težina,
nego i glagoljica je spasila tu ploču od uništenja.
Na prvi pogled neobično, ali upravo zbog nepoznavanja
glagoljice, razni neprijatelji, mrzitelji i agresorske
vojske na Hrvatsku, nisu znali da je to pisani temelj
Hrvatske samostalnosti, koji bi spomenute vojske sa
veseljem uništile, samo da su znale to pročitati.

Iako je zapis na toj ploči uz svećenike, svece, kralja,
kršćanstvo, crkvu, sadržavao i postojanje hrvatske
države, dakle sve što se nije uklapalo u ideju
jugoslavenskih komunista, sadržavalo je dovoljno
detalja da je spomenuti unište, ali najvažniji detalj
koji nije pružao povod za to, bila je spomenuta
glagoljica, koja je bila razumljiva samo određenim
stručnjacima. Na taj način izbjegnuta je i teoretska
mogućnost, da bi određeni partizanski odredi, koji su
inače uništavali raspela na križanjima, poneku crkvu i
nekoliko starih gradova, te razna obilježja koja su
podsjećala na kralja, pročitali napisano i tako dobili
povod za uništenje ploče.
Slabije je prošao spomenik bana Jelačića, kojeg su
tadašnje vlasti odlučile uništiti, ali je ipak jedna
uviđavnija osoba spasila razmontirane dijelove i
spremila ih u jedno skladište.
Podsjetiti ću da su se nekad snimali filmovi u kojima
su svi partizani bili veliki pozitivci, da bi nakon nekog
vremena to postalo smiješno, pa su u
novosnimljenim ratnim filmovima ubacili ponekog
partizana negativca, da bi se vremenom prikazala
realnija slika.
Ovom prilikom se prisjetih bakine priče, kako je bilo
i nadprosječno pozitivnih partizana, punih vjere u
pravi komunizam.
1945-e godine, kada su određeni partizani radili popis
osoba u domaćinstvu, moja baka se jednome požalila
kako nema dovoljno neke hrane, a partizan joj
odgovori: "Ne brini majko, uskoro će svi dobiti i imati
koliko im treba", a baka će na to: "E moj sinko, to
nikad nije bilo, niti će biti". A ja kažem: "Možda ipak,
jednog dana, u jednom obliku, i to se dogodi".

Kad je napokon skoro u potpunosti pročitan sadržaj
ploče, pojavila se ideja da bi ploču preselili u muzej
u Zagrebu godine 1934, ali mještani Jurandvora se
tome odlučno usprotivili, jer je vezanost na taj zapis
bila višestruka, tako da su je jednom prilikom i sakrili.
Nakon dužih pregovora, objašnjavanja i nesuglasica,
djelatnicima kulturnih institucija uspjelo je ploču
prevesti u Zagreb na restauriranje, i postaviti u
arheološki muzej, da bi kasnije uzeli u obzir njenu
pravu vrijednost i preselili je u HAZU, gdje je i danas.
Oltajmer